Zabrana totalitarističkih simbola u Hrvatskoj: jednaki kriteriji za fašističke i komunističke znakove

Problem

U javnom prostoru Republike Hrvatske i dalje se pojavljuju simboli i obilježja totalitarnih ideologija, pri čemu se prema njima nerijetko primjenjuju neujednačeni kriteriji. Takva praksa produbljuje društvene podjele i vrijeđa sjećanje na žrtve fašizma i komunizma, ali i na branitelje koji su stvarnu demokratsku i suverenu Hrvatsku obranili u Domovinskom ratu 1991.–1995. Hrvatska nije nastala ni 1941. ni 1945., nego je svoju međunarodno priznatu državnost i slobodu obranila krvlju svojih branitelja.

Povijest 20. stoljeća na ovim prostorima obilježena je masovnim stradanjima Hrvata i drugih narodnosti prije, za vrijeme i nakon Drugog svjetskog rata: ustaški režim provodio je progon i zločine nad Srbima, Židovima, Romima i političkim protivnicima; nakon 1945. uslijedile su odmazde, politički progoni, logori i likvidacije bez suđenja u sklopu komunističke represije. U javnim raspravama često se spominju velike razlike u procjenama broja žrtava, no neupitno je da su zločini totalitarnih sustava odnijeli desetke tisuća života te ostavili dugotrajne posljedice na obitelji, zajednice i međunacionalne odnose.

Razlozi

• Totalitaristički simboli, bilo fašistički bilo komunistički, predstavljaju ideologije koje su gušile slobode, provodile političko nasilje i stvarale sustave straha.
• Žrtve ustaškog režima uključuju masovne progone i ubijanja Srba, Židova, Roma i Hrvata antifašista; Jasenovac je među najpoznatijim mjestima stradanja.
• Žrtve poratnog komunističkog nasilja uključuju masovne likvidacije i represiju nad ratnim zarobljenicima i civilima (Bleiburg i Križni put kao simboli poratnih stradanja), kao i kasnije političke progone, zatvaranja i cenzuru.
• Brojne međunarodne rezolucije i europske prakse osuđuju totalitarizme te potiču uklanjanje njihovih simbola iz javnog prostora kako bi se spriječila normalizacija ekstremizama.
• Negativne strane Titovog režima uključuju jednopartijski sustav bez slobodnih izbora, političke zatvore i progone (npr. Goli otok), zabranu političkog pluralizma, kontrolu medija i gušenje slobode govora.
• Neujednačeno postupanje prema simbolima stvara dojam da su neke žrtve “vrijednije” od drugih, što je neprihvatljivo i suprotno demokratskim vrijednostima.

Zahtjevi

1. Donošenje ili preciziranje propisa kojim se izričito zabranjuje javno isticanje totalitarističkih simbola i obilježja fašističkih i komunističkih režima, uz jasno definirane iznimke isključivo za obrazovne, muzejske, znanstvene i umjetničke svrhe.
2. Ujednačavanje prakse postupanja nadležnih tijela (policije, prekršajnih sudova i inspekcija) kako bi se sankcije primjenjivale jednako, bez dvostrukih standarda.
3. Izrada službenih smjernica za škole i javne ustanove o kulturi sjećanja koja jednako poštuje sve žrtve totalitarizama te jasno razlikuje komemoriranje žrtava od promocije ideologija.
4. Uklanjanje totalitarnih obilježja s javnih površina i događaja, uz transparentan postupak i mogućnost stručnog vrednovanja kada je riječ o povijesnim artefaktima.

Zaključak

Tražimo da Republika Hrvatska dosljedno zaštiti demokratski poredak i dostojanstvo svih žrtava totalitarnih režima. Samo jasna zabrana totalitarističkih simbola, jednaka za fašističke i komunističke, uz dosljednu provedbu, može spriječiti normalizaciju ekstremizama i doprinijeti društvenom miru. Hrvatska je svoj put slobode i demokracije potvrdila u Domovinskom ratu, a naš javni prostor treba odražavati vrijednosti ustavne demokracije, poštovanja prema žrtvama i nulte tolerancije prema totalitarizmu.